Istorija Islama
STA JE ZA NAS ISLAMŠta je za nas islam? Koliko vjerujemo? Znamo li na kraju krajeva zašto vjerujemo?
Mnogo je ovakvih i sliènih pitanja, naroèito na temu islama i njegove uloge u životu današnjeg èovjeka. Mislim da mi ipak malo ili površno znamo o islamu. Ljudi jednostavno samo teoretski prihvataju i apsorbuju onoliko koliko misle da im je potrebno znanja o islamu. Koliko smo se puta našli u situacijama da ne znamo ili ne možemo naèi pravi odgovor o neèemu vezano za islam, što ljude interesuje, što bi željeli da znaju. I tu padamo, oboreni smo, gubimo; nastojimo se izvuèi nekim neshvatljivim, površnim odgovorima. U èestim razgovorima sa ljudima razne starosne dobi, ali naroèito sa mladima uviðam da oni i ne znaju šta im to pruža islam, u èemu je njegova suština, u èemu je njegov zanaèaj. Èemu se moiliti i zašto? Koliko nam to može pomoæi, èak nadasve, da li nam prihvatanje i sljeðenje islama može uopæe pomoæi.
U jednom razgovoru sa poprilièno mladim èovjekom, gdje smo se dodirnuli i teme islama, upitao sam ga zašto ne prihvati islam – odgovorio mi je:”Vidiš, po mom mišljenju, kada bih ja prihvatio da budem vjernik, musliman, onda bi morao samo sjesti na jedno mjesto i ne micati se, da bih tako bio pravi vjernik, bez grijeha, da ne bih zaslužio kaznu. Jer jedino tako mogu ostati onaj pravi vjernik, kakvog od mene oèekuje Bog”. Šta je ovdje po srijedi? Primjeèujemo li ovde neupuæenost, neznanje, uprošteno shvatanje tako uzvišene i opæe-deklarisano demokratske vjere. Koliko je ta osoba proèitala knjiga, publikacija, brošura, novina na kraju krajeva. Otkuda joj to saznanje i otkuda tako oštar pristup i shvatanje vjere. Ljudi su, moramo to priznati jednostavno neuki, grcaju u neznanju, neupuæenosti...
Samo da navedem jedan primjer. Naime, u SAD-u u prosjeku svaki stanovnik toku samo jedne godine proèita negdje oko 50-tak knjiga (razlièitih žanrova i tematike). Znate li Vi, biæu slobodan, i priupiatati Vas, ili još bolje poznajete li Vi barem jednog èovjeka iz vašeg okruženja koji barem približno toliko knjiga proèita u toku jedne godine.
Najveæa greška kod nas je ta što mislimo da mi samo u vjerskoj literaturi možemo naèi tema vezanih za vjeru i religijska pitanja. A tu se upravo varamo, naime, toliko je interpretacije vjere, pobožnosti, bogobojaznosti i knjigama u kojima bi se najmanje nadali, u kojima su brojni primjeri Božije postojanosti i sveprisutnosti.
Koliko nas je potrebno podsjeèati na prvi ajet u Kur`anu: ”Uèi, u ime Gospodara, Koji stvara,” (El - `Alek, 1).
Zar mi od zapada moramo uèiti ono što bi trebao biti naš najprvi moto, naš impertativ, što on to i jeste – uèiti! Samo èitanjem, naukom, uèenjem, istraživanjem možemo dostiæi grandioznosti zapada i SAD-a.
Samo duhovnost protkana naukom je ono što èovjeka može i treba izdiæi iz gliba privitivizma i osjeæaja inferiornosti, koju stalno posjedujemo dok egzistiramo na ovom svijetu.
Zar mislimo da nas islam sputava. Zar zaista smatramo da treba napustiti nešto naše, nešto što je protkano u nama, zarad ovosvjetskih zabluda. Zar æemo se “drugima” dopasti ako se odreknemo istine. Istine od koje ne možemo pobjeæi, od istine vjere i Božjeg prisustva ma gdje mi bili. Ne zanosimo se time da æemo pobjeèi od naše sudbine, naše nafake, našeg kraja, koji nam je još dok smo neznani bili nama pridodata i koja nas prati do je Allahove volje.
Pogledajmo našu mladež koja besciljno luta i traži spas u neèemu što im se tako olako nudi i oni to bez razmišljanja prihvataju. Sljede neke ideale koji su im nepoznati i koji su im strani. Zaluðeni su sjajem i nemoralnosti koja im se servira sa zapada -–moda, filmovi, muzika, stilovi, naèini života. Mjenjaju svoje obièaje, narušavaju svoju tradiciju. Nažalost veæina ih nije ni upoznala svoju kulturu, a veæ su prihvatili tuðu. Ideali i novi naèini života okupirali su naše predjele, avlije, kuæe.. Naše navike i kretanja idu sada nekim drugim tokom, nekim drugim smjernicama, našem podneblju tek vještaèki inputirane, nametnute, na lijep naèin prezentirane. I naravno našle su svoje mjesto meðu nama. Ne izgledamo li smješno oponašajuæi tuðinske navike i smjernice. Nastojimo li tako postati oni? Možemo li biti oni?
Ne, mi izviremo iz našeg èistog miljea, naše desetovjekovne, pa i starije prošlosti. Imamo svoje, izgradili smo svoj prepoznatljivi imið, svakom drag i prihvatljiv. Mislimo li da ako se asimiliramo u njihovo, da æemo njima biti draži, da æe nas više voljeti. Ne, varate se, jer ako izgubimo svoju samobitnost, postanemo oni, to æe za njih postati ono što svakodnevno viðaju i sa èime se susreèu u svom okruženju, u onome èega su oni zasièeni.
Ne želim nas ovdje odvojiti od “drugih”, napraviti razlièitim u odnosu na ostali dio svijeta. Naravno, mi smo sastavni dio ovog svijeta, njegov neodvojivi dio, jedan od oblika u šarenom mozaiku.
Zar i sami ne sanjarimo o tome kako bi želili putovati, upoznavati svijet, posjeèivati razlièita mjesta. Jednostavno želimo vidjeti nešto drugaèije, nešto što nema u našem okruženju.
Ali pri svemu tome ne smijemo gubiti niti djeliæ našeg identiteta i naše opstojnosti, koju imamo samo njegujuæi svoju vjeru i njene kvalitete.
Ne stidimo se naše vjere. Ne ustruèavajmo se iskazati i pokazati našu religiju. Neèemo, vjerujte biti manje vrijedni, ako iskažemo svoje vjersko uvjerenje, niti u oèima ostalog dijela svijeta biti manje vrijedni. Èak naprotiv manje æe nas i oni vrednovati ako se budemo odricali onog što je naše i što pripada nama.
Naravno pokažimo kakav je islam ustvari. Da je to jedna miroljubiva i uzvišena vjera, koja teži za napretkom, koja ne izostavlja uèenje i modernizaciju koji su nam Bogom dati na ovom svijetu. Naravno, muslimani moraju i trebaju poznavati granice do kojih mogu iæi u modernizaciji i prihvatanju onog što im se nudi. A sve ono, vjerujte što se kosi sa Božijim indeksima i zakonima, to i isto vrijeme predstavlja negativnost i za samog èovjeka i društvo u kome egzistira.
Bog nam je odredio puteve, naèine i mjerila kojima bi se èovjek trebao okoristiti i prihvatiti ih kao jedine putanje i smjernice u uspostavi svoje opstojnosti. Nije za nas napredak, u otklanjanju vjere od sebe, tražeæi pomoæ i oslonac u neèemu drugom. Tražeæi da u neèemu drugom što nam uglavnom prezentiraju drugi prihvatamo kao jedan vid izlaska iz beznadežne situacije, iz nekog optereèenja, pritiska. Koliko smo i sami svjedoci ogromnog broja ljudi oko nas koji jednostavno lutaju i traže pomoæ. Uvijek im neko drugi smeta, uvijek je neko drugi kriv za njihovo stanje. Ne pronalaze sebe u tome, ne vide da su ustvari oni ta snaga i pokretaèki mehanizam koji može prevaziæi te naizgled nerješive situacije. Da, potrebna je inicijativa, podstrek, neko ko æe vam pružiti oslonac, pomoæ, nadu. Zar nam nije najbolji primjer naš Poslanik Muhammed a.s., njegova djela, rijeèi, njegova praksa i uopæe primjeri iz njegovog burnog i nimalo lahkog života.
Da li smo se ikada i koliko èesto zapitali koga mi sljedimo, kome pripadamo, kome ili èemu težimo. Nisu li naša htjenja izvan okvira prirodnosti. Nismo li zaista toliko zabludjelii zavarani sjajem i prefinjenošæu tog neprirodnog zapada. Divimo se njihovim glumcima, pjevaèima, modnim kreatorima, modelima, tom užasno izvještaèenom i hladnom svijetu koji je davno izgubio onu roðenjem uroðenu duhovnost.
Pogledamo li pobliže živote tih “naših idola”, primjeæujemo li koliko su oni bezlièni, koliko su napušteni, koliko su ogresli u alkohol, drogu, pornografiju, i druge poroke. Zar da nam oni budu primjeri kako se vladati u društvu, kad možemo svakodnevno vidjeti kako se ponašaju na televiziji – oskudno obuèeni, izvijajuèi se, rugajuæi se toj istoj publici koja ih je dovela do tog što su sada... Nepojmljivo je kako ne vidimo kako i koliko taj svijet je izopaèen, izvještaèen, a to su nam danas naši idoli, primjeri za život. Sve više mladih kopiraju njihova ponašanja, pokrete, oblaèenje, stil života, i dr.
Ne zaboravimo da je ovaj svijet jedna prolazna stanica, u kojoj smo samo dati u iskušenje. Kako æe mo ga proèi, kako iskoristiti sve što nam je dato i da li æemo zaslužiti Božju nagradu ili ne daj Bože kaznu.
Mnogi od tih nazovi idola su se još za ovog života pokajali za upropašteni svoj život, ali i za živote drugih koje su povukli u taj ambis. Mnogo je primjera u kojima bivši glumci, pjevaèi i drugi priznaju besmislenost njihovog života, uzaludno provedene dane svog bijednog života. Ostaju na kraju sami, odbaèeni kao stara iskorištena krpa koja više nikom ne treba. A nerjetki su primjeri da završavaju kao samoubice, invalidi ili umobolnici.
Razmislimo prije nego što to bude kasno, šta mi želimo od svog života, svoje mladosti. Proèitajmo neku literaturu koja govori o islamu, šta nam on nudi. Sagledajmo i druge stvari osim onih koje nam se nameèu i serviraju preko medija, reklama, filmova, primitizirajuèih sapunica i drugih emisija kojima nas stalno bombarduju.
Za poèetak uzmimo bilo koju od zbirki Hadisa Muhammeda a.s., i sa pažnjom lagano išèitavajmo i prihvatajmo ono što nam je naš Pejgamber ostavio u amanet.
S poštovanjem,
Profesor, Samir Bajraktareviæ
USPOMENA NAMUHAMEDA a.s.Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i nimetima kojima nas daruje. Donesimo salavat i selam na posljedneg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji su zivjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu.
Nadahnut Bozanskom vjerom i saznanjem od Jednog Boga,Muhammed a.s. je predosjecao da se blizi kraj njegovom velikom i casnom zivotu.Misija koju je dobio od dragog Allaha dz.s, bila je pred uspjesnim zavrsetkom.Muhammed a.s. je ocekivao poziv Allahov,na povratak Njemu – Gospodaru svemira. Cekao je da cuje svete Kur’anske rijeci: “O smirena duso,vrati se svome Gospodaru zadovoljna,jer je i On s tobom zadovoljan.Dodji u moj dzennet,dodji medju moje dobre robove!” Muhammed a.s. je zelio jos jednom da pred smrt, koju je sve jasnije osjecao, posjeti Mekku i da se oprosti od svojih vjernih pristalica. I koncem februara, 10 godine po Hidzri, 26. dana mjeseca zul-kadeta, krenu Muhammed a.s. na oprosni, posljednji svoj hadz,u Meku. Zajedno sa njim bilo je preko sto hiljada ucesnika hadza. Od toga iz Medine bilo je oko cetrdeset hiljada hadzija. Cetvrti dan zulhidzeta, rano u jutro, prispjele su hadzije u Meku. Muhammed a.s. je usao u Harem-Sreif kroz “Vrata spasa”—“Babus selam” i molio: “O, moj Boze, povecaj ugled, svetost i cistocu ovog hrama i onih koji ga hodocaste”. Obisao je Kabu sedam puta, upucujujuci molitve Svemogucem Allahu, da spasi one koji se odazvase njegovom pozivu i koji ga slijede. Prosao je Muhammed a.s. izmedju Safe i Merve neprekidno slaveci Velikog Allaha, neprekidno mu zahvaljujuci na ispunjenom obecanju, na velikoj punoj pobjedi Islama, ne sreci, koju je pruzio napacenom covjecanstvu. U cetvrtak, 8. zulhidzeta, posjetio je Minu i tu prenocio. Poslije sabah-namaza 9. zulhidzeta, otisao je na brdo Arefat, gdje se bila iskupila ogromna masa muslimana. Muslimani, braca po ideji Islama, svi jednaki, ujedinjeni kao jedan, stajali su na nogama u bijelim ihramima, gologlavi i bosi. Iz njihovih srca i dusa izbijala je neizmjerna ljubav prema Bogu i ovom covjeku, koji je stajao pred njima, koji ih je pozvao na put spasa, koji ih je vodio kroz borbe i pobjede, koji je trazio zrtve i sam se zrtvovao za sveto uvjerenje i evo koji se sada s njim oprasta. Nedavno, tek prije dvadeset, trideset godina u Arabiji je vladalo neznanje, nasilje, ropstvo, bijeda i bogatstvo uporedo, laz, prevara, alkohol, prostitucija. Crne sile mraka, ucmalosti i neznanja, gospodarile u Arabijom. Kad god su nailazile patnje, glad i bojkot, muslimani su sve junacki podnosili, pomagali se bratski, voljeli se, nadahnuti Bozijim rijecima da su muslimani braca. Kao da se je Muhammed a.s. sjecao postupka muslimana pri zabrani alkohola. Prosuli su gapo ulicama, polupali case i posude u kojima je stajao, jer je to htio dragi Allah. Nikad Muhammed a.s. nece zaboraviti bratsku ljubav Ensarija kad primise srcem i dusom muhadzire iz Mekke. Kao da se Muhammed a.s. sjecao kako se muslimani odrekose ogovaranja, podvala, lazi, kako medju njima zacari iskrena ljubav, bratstvo, jer onaj musliman koji ne zeli svome bratu muslimanu ono sto i sebi samom, nije iskreni i potpuni vjernik. A svi su zeljeli biti istinski muslimani, jer su svi vjerovali u jednog Boga. Ni zivote na tom casnom putu nisu zalili. Iz hiljadu grla dopiralo je ucenje tekbira u slavu Allahu. Muhammed a.s., ganut, ociju punih suza, presretnog srca i vjere, obrati se svojoj braci u Islamu; govorio je ganuto, glasno i razgovijetno, naglasavajuci svaku rijec. Poslije svake recenice napravio bi malu pauzu, a Rebija Ibn Umejje Ibn Halef, svojim snaznim glasom bi ponavljao Muhammedove a.s. rijeci.
GOVOR NA AREFATU
l. “ O, ljudi! Cujte i saslusajte sto cu vam reci, jer ne znam hocu li se s vama vise sastati na ovom svijetu.” “O, vi koji vjerujete, bojte se Boga i postujte Boga. Budite humani i pravedni prema sebi i prema drugima. Ovo je dan prinosenja zrtvi u ime Bozije. Ovaj mjesec je postovan i castan mjesec, ovaj grad je postovan i castan grad. A kako su postovani i casni ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto, tako i vi jedni prema drugima, treba da se odnosite s postovanjem i cascu.” “Cuvajte, postujte i cijenite vrijednost ljudske licnosti i ljudskog dostojanstva.” “Covjek je velicanstveno djelo Allahovo i tesko onome ko oskvrne cast i dostojanstvo Allahova djela.” “Vi, o ljudi, neminovno i neopozivo vraticete se vjecnom Bogu i on ce vas pozvati na odgovornost za vasa djela i vas rad.” “Vjenici moji, znajte, zapamtite i budite uvjereni, da je zavrseno razdoblje neznanja i ruznih obicaja, koji su toliko nesrece donijeli ljudskom rodu. Ja sam vam pokazao put spasa kojim treba ici.” “Stvari koje su vam date na amanet, cuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome cije su.” “Krvna osveta je zabranjena. Sve ovakve optuzbe koje potjecu iz doba prije Islama, iz doba neznanja, dokidaju se. Prva ovakva tuzba koja se dokida, to je krvna osveta moga stricevica Rebija sina Harisova Ibn abd El-Muttaliba, koga nevinog ubise ljudi iz plemena Huzail. Neka se ova krvna osveta zaboravi kao i sve buduce i neka se oprosti.” “Lihva i kamate su zabranjene. Vjernik od duznika treba da naplati samo ono sto mu je stvarno pozajmio. Prva pozajmice koje se podvrgavaju ovoj odluci su pozajmice moga strica Abasa, koji je imao mnogo duznika.” “O, vjerni, oprostite kamate duznima. Poslusajte moj savjet i vasa imovina ce se uvecati, jer vam ostaje glavnica za postenu trgovinu i rad.” “Ako to ne ucinite, znajte da ste se tesko zamjerili Bogu i Njegovu poslaniku.” “Ako je vas duznik u nezgodi, produzite mu rok placanja, a ako ste u mogucnosti da mu dug oprostite, to je jos bolje za vas.” “O, vjernici, o, ljudi! Bojte se onog dana koji sigurno dolazi, kada ce te svi doci pred Boga gdje je vrhovni sudija On Jedini, i gdje vas ocekuje apsolutna pravda.” “Kad se obavezujete da cete jedan dug platiti na vrijeme i kad pravite ugovore, sve obavite pismeno, tacno i vjerno, onako kako ste ugovorili, tacno i vjerno naznacite rok placanja. Ove mjere opreznosti pre Bogom su opravdane, to je najjsigurnije – dokazno sredstvo, da se izbjegnu svaki nesporazumi i sumnje.” “O, smrtnici! Volite i slusajte Boga, Stvoritelja svega materijalnog i nematerijalnog, koji stvori nas muskarce i zene, od kojih se razvi ljudski rod.” “Bojte se Boga, na ciju pomoc, utjehu i milost smo svi upuceni. Mi smo smrtnici, koji smo svakog trena sve blize smrti i susreta sa njim, Vjecnim Bogom, Pravednim Sudijom.” “Postujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte duznosti i obaveze koje postoje izmedju muza i zene, izmedju roditelja i djece.” “Dijete stece dzennet pod nogama svoje majke.” “Cuvajte se bluda, preljube i ljubomore. Blud i preljub su tezak grijeh, ljubomora vodi ka nesreci u braku.” “Zenite se onima koje volite, a kad vas je Bozija volja sjedinila, onda se postujte, volite i zivite u ljubavi i skladu.” “Muzevi, postupajte sa vasim zenama sa mnogo dobrote i ljubavi.” “O, vjerni, izbjegavajte smutnje i ogovaranje!” “Oni koji klevecu postene zene, neka su prokleti na oba svijeta! One koji optuze zene zbog nevjerstva u braku, ili zbog nemorala, a ne mogu zato izvesti cetiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca i nikada im ubuduce nemojte ni u cemu vjerovati, jer to su nevaljali i zli ljudi.” “Ako osjetite da se pema vasim zenama umanjila vasa ljubav, nemojte nagliti, promislite. Mozda vam Allah kroz tu kusnju ukazuje na puteve nove velike srece, kojom hoce da vas obraduje.” “Nemojte traziti razvod braka, bez vaznih razloga, jer od svih stvari koje je Allah dopustio, najvise mrzi razvod braka.” “Vase zene su vam se predale na vjeru Boziju. Postujte, vjerni, taj amanet Boziji.”
2.” O, ljudi! Danas je mrski i prokleti djavo tuzan, jer je dozivio poraz i ne moze vise da utjece na vas. Vi ipak stalno budite oprezni i pazljivi, da vas taj prokletnik ne zavede ni u najmanjim stvarima.” “Vjerni! Kad odredjujete i izmedju sebe dijelite nasljedstvo, budite strogo pravedni i drzite se Bozije knjige. Cuvajte imanje maloljetnih, nemocnih i slaboumnih.” “Bog je dao svakom svoje pravo.Prema tome nema potrebe ostavljati nasljednicima oporuku.” “Dijete pripada onome na cijoj se postelji rodilo.” “Ko bude tvrdio da pripada drugome osim roditelju- ocu svome, toga ce stici Bozije prokletstvo.” “Nije dozvoljeno zeni da daje nesto od imetka svoga muza bez njegove dozvole.” “Dug treba isplatiti, a pozajmljenu stvar treba povratiti. Na dar treba uzdarje dati. Ko bude jamcio za koga, taj se obavezuje i na odgovornost za jamstvo.” “Sa zarobljenim robovima i onima koji vas sluze, lijepo i ljudski postupajte. Kako se vi hranite tako hranite i njih, kako se vi odijevate, tako odijevajte i njih. Ne smijete im na zao uciniti ili ih zlostavljati. I oni su ljudi, i oni su Bozije sluge.” “O, pravovjerni! Znajte i ne zaboravite da su svi muslimani braca. Vi ste svi u pravima i duznostima potpuno jednaki. Nikakve prednosti nema Arap nad ne arapom, niti nearap nad Arapom. Svi ste vi djeca Ademova, a Adem je od zemlje.” “Muslimani, pazite se, volite i medjusobno pomazite.” “ Ne smijete jedni druge vrijedjati, ne smijete jedan od drugog ma sta oteti ili oduzeti. To je tezak grijeh. Samo uzmite ono sto vam se dragovoljno daje. Postujte nepovredivost vasih imetaka dok su u duhu zakona Bozijih.” “U vasem radu neka vam Islam i opsti interesi budu uvijek iznad vas i vasih interesa. Posvetite Islamu svoje zivote i u radu za Islam dajte od sebe sve sto mozete.” “Nikad nicije pravo ni cast ne gazite. Nemojte sebi samim nasilje ciniti. Ne zaboravite da je milosrdje jedan od temelja Islama.” “O, ljudi poslusajte sto vam kazem i dobro zapamtite. Ja vam ostavljam Boziju Knjigu – Kur’an, koja ce vas, ako se nje pridrzavate, uvijek cuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. Kur’an je jeasna i casna knjiga, istinsko djelo Allahovo, Njegova rijec, o cijoj istinitosti nema sumnje.” “Imate pred sobom moj cijeli zivot, moje rijeci i moja djela. Sve sto sam govorio i radio nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa Allahovim naredjenjima.” “Vi zaista necete zalutati sve dotle dok se budete drzali Kur’ana i moga Sunneta.” “O, vjerni! Govorite uvijek cistu istinu. Neka vas nikad mrznja ne zavede sa staze prava i pravednosti. Pravednost je sestra poboznosti. Bojte se Boga! On vidi vas rad.” “O, ljudi, culi ste moju poruku, unesite je u svoja srca, u svoje zivote.” “Neka svi oni koji su culi ove moje rijeci prenesu ih onima koji ih nisu culi.” Nakon kratke pauze Boziji poslanik povisenim glasom je rekao: “O, moj Boze! Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju?” “Boziji poslanice! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopstio sto ti je Bog zapovjedio!”, uskliknu, gromkim glasom preko sto hiljada prisutnih hadzija. Zrak je zadrhtao, od usklika i tekbira koji su odzvanjali svuda. Tada Muhammed a.s. svecanim glasom povika: “O, moj Boze, budi mi svjedok!” I tako je Muhammed a.s. zavrsio svoju propovjed. Bilal, vjerni muezin, snaznim, bistrim i zvonkim glasom pozva na salat: Ezan se prolomao Arefatom. . . “Allahu ekber!”. . . “Allahu ekber!”. . . Stotinu hiljada ljudi je na kraju prihvatilo: “La ilahe illalah Muhammedun Resulullah!” Tad je stigao Allahov poslednji ajet i time se upotpuni velicanstveno djelo – Kur’an: “Danas sam vam zavrsio Objavu i upotpunio Svoju blagodat prema vama i odredio sam da Islam bude vas zakon, vjera, vasa nauka i putovod – vas Din.” Tekbiri su se orili kroz zrak, prodirali u svemir. Melodije u slavu Allahovu dz.s., u slavu Islama, zvonile su eterom. . .
Prilozila: Amela Mahmutovic
EKONOMSKA SLIKA ISLAMSKOG SVIJETAEkonomiju islamskog svijeta bi mogli opisati sljedećim:
1.Loša raspodjela materijalnih dobara, gdje neke zemlje imaju veoma velik broj stanovništva i višak radne snage, kao što su: Egipat, Pakistan, i Bangladeš. Sve ovo otežava osnovicu materijalnih dobara u ovim zemljama tako da imamo više radne snage nego li zahtjeva za njom, a to vodi ka smanjenju životnog standarda i smanjenju nacionalnog dohotka, dok s druge strane, manjak stanovništva vodi ka pomanjkanju radne snage, kao što je u zemljama petrola, a to prouzrokuje odbacivanje iskorištavanja nekih sirovina te dobavljanje radne snage iz drugih zemalja ili nedovoljno iskorištavanje materijalnih dobara tako da se na taj način smanjuje proizvodna moć.
2.Nemogućnost investiranja između bogatih i siromašnih.
Nekim islamskim zemljama su date različite vrste bogatstva, dok druge zemlje su živjele a i danas žive u siromaštvu i neimaštini. Gomilanje viška kapitala u bogatim islamskim zemljama nam otkriva ovu suprotnost koja predstavlja našu stvarnost, dok s druge strane imamo manjak kapitala u siromašnim zemljama, a tragovi ove suprotnosti se najbolje reflektuju na ekonomiju.
Bogate zemlje imaju potrebu da ulažu ovaj višak kapitala u one investicije koje će im donositi dobit, bilježiti napredak, predstavljati povećani bilans bogatstva, i podupirati blagostanje; dok siromašne islamske zemlje imaju potrebu za novčanim sredstvima kako bi finansirale projekte koji će im ostvariti napredak.
Izgleda da islamsko bratstvo samo po sebi nije dovoljan poticaj da bi se ostvario susret između bogatih i siromašnih zemalja putem dogovora i ekonomskog usklađivanja, naprotiv ovaj susret podliježe mnogim predračunima i različitim poticajima kako bi svaka od ove skupine ostvarila svoje želje i nade. Otuda nije moguće da ovaj susret između bogatih i siromašnih zemalja bude putem cilja koji ostvaruje profit za kapital i u isto vrijeme ostvaruje materijalnu potporu za razvoj, međutim ovaj cilj biva plodonosan putem pravila koja donose sigurnost, mir i smirenost.
Mnogo je prirodnih bogatstava koja ostaju neiskorištena zbog ekonomske nemoći na polju finansiranja u mnogim dijelovima islamskog svijeta, iznalaženjem jednog obrazca koji bi obezbjeđivao sigurnost kapitalu bi moglo da obezbijedi potrebno učešće i finansiranje. Tek onda ćemo imati napredak a rezultati će biti stvarni. I tek onda mogu islamske zemlje da uzmu islamsko bratsvo kao okvir i put na polju slobodnog izbora kako bi višak kapitala upošljavali u potpori planova i projekata koji ostvaruju napredak siromašnim islamskim zemljama.
3.Oslanjanje na primarna zanimanja: Veliki broj stanovništva se bavi osnovnim zanatima proizvodeći produkte u njihovom primarnom obliku bilo to poljoprivredni proizvodi ili to bilo rude.
4.Oslanjanje na jedan proizvod: Većina islamskih zemalja su zaostale zemlje, oslanjuje se na ekonomiju koja počiva na jednom proizvodu.
5.Izloženost proizvodnje različitim uticajima i promjenama: Ovo vodi ka nestabilnosti proizvodnje i čini je iz godine u godinu podložnom povećanju ili smanjenju, tako da nije lahko ustanoviti u potpunosti njen prosječan iznos. To se najbolje vidi u korištenju obradive zemlje gdje se velik broj stanovništva oslanja na kišu koja je podložna smanjenju, povećanju ili kašnjenju, kao što se odražava i na reprodukciju životinjske faune gdje smanjenje pašnjaka uzrokuje slabu proizvodnju životinjskog svijeta.
6.Neuravnoteženost između proizvodnje i potrošnje, čime se odlikuju mnoge islamske zemlje. Neke zemlje su natrpane stanovništvom gdje nailazimo na veliki nesklad sa ekonomskim razvojem tako da povećani broj stanovništva iskorištava svaki višak proizvodnje što vodi ka opadanju standarda života. A nekad imamo i suprotnost gdje pomanjkanje stanovništva vodi ka smanjenju proizvodnje zbog manjka radne snage a to prouzrokuje neiskorištavanje nekih sirovina.
7.Opadanje nivoa tehnološkog znanja, i kašnjenje u pristizanju povorke napretka uzevši u obzir mali broj naučnih centara i njihova slabost bilo to u potrebnim sredstvima ili u ljudskom faktoru koji je osposobljen da upućuje i nadzire naučne radove te da ih povezuje sa potrebama zemlje i uvjetima okoline, i seoba umova koji bi mogli biti od koristi u druge zemlje van islamskog svijeta.
8.Neiskorištavanje modernih načina proizvodnje, zbog nedostatka kapitala kojeg zahtijevaju ogromni projekti koji se odlikuju veličinom i složenošću.
9.Nužnost planiranja i neusklađivanje između ekonomskih i proizvodnih planova te odsustvo jasnih ciljeva koji bi pomogli donošenju osnovnih ciljeva, trasirali put i odredili prioritete koji bi kasnije bili korisni svim islamskim narodima.
10.Povećanje broja stanovništva koje nadmašuje nivo proizvodnje.
Ekonomsku sliku nam objašnjavaju i sljedeći segmenti: Nedostatak informacija vezanih za prirodna bogatstva, neupoznatost sa problemima i opstruirajućim elementima, mnoštvo razilaženja i sukoba, povezanost nekih islamskih zemalja sa drugim nemuslimanskim zemljama što slabi njihovu povezanost sa islamskim zemljama, neiskorištavanje prostranih pašnjaka, ogromnih vodenih površina i obradivog zemljišta, povećanost nepismenosti u islamskim zemljama gdje u nekim zemljama nivo nepismenosti prevazilazi 90% kao što je slučaj sa Afganistanom, Jemenom, Sudanom, Libijom i Nigerijom, dok ovaj procenat u naprednim zemljama ne prelazi preko 5%.
Povezanost velikog broja islamskih zemalja putem ugovora koji štete islamskom ummetu, zaboravljajući pri tom riječi Uzvišenog Allaha: "Zaista je ovaj vaš ummet jedan ummet, a Ja sam vaš Gospodar pa me obožavajte."(El-Enbija'a:92), i riječi: "Vjernici i vjernice su jedni drugima prijatelji."(Tevbe:71), te riječi Božijeg poslanika s.a.v.s.,: "Vjernici su jedni naspram drugih kao zgrada podupiru jedan drugog."
Neprijateljstvo i sukobi su se povećali između islamskih zemalja tako da su neke pale kao lahak plijen u ruke pohlepnika, a o tome nam najbolje svjedoči slučaj Afganistana koji je bio potpao pod komunističku vlast.
A evo i Izrael u svom neprijateljstvu poseže za samim srcem islamskog svijeta, njeno neprijateljstvo spram Libanona, kontrolisanje Palestine i Bejtul kudsa te stajanje islamskog svijeta koji to posmatra nemoćan da pruži pomoć je najbolji dokaz za ono do čega su stigli muslimani koji su zaboravili riječi Allaha dž.š., gdje kaže: "I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nemojte se razjedinjavati, prisjetite se Allahovih blagodati kojim vas je obasuo, kada ste bili jedni drugim neprijatelji pa je ujedinio vaša srca i postali ste braćom."(Ali Imran:102), i riječi: "I pripremite protiv njih snagu koju možete skupiti i spremne konje, čime će te zadati strah Božijem neprijatelju i svome neprijatelju, i drugima osim njih. Vi ih ne poznajete. Bog njih poznaje."(El-Enfal:60)
Ali nije samo ovo, nego vidimo islamske zemlje gdje se bore jedne protiv drugih, čak štaviše potpomažu nemuslimane u borbi protiv islamskih zemalja, zaboravljajući riječi Allaha Uzvišenog gdje kaže: "Potpomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu."(El-Maide:2)
Kao posljedica ove rascjepanosti, podvojenosti, neprijateljstva, suradnje sa neprijateljima islama je slabost i nemoć koja je obuzela islamski svijet. Neprijatelji islama su uspjeli da uspostave kontrolu nad velikim brojem islamskih zemalja, a to nije ništo drugo do li ostvarenje Allahovih riječi: "I Allah navodi kao primjer grad u kojem je bila sigurnost i mir, kojemu je obilno dolazila hrana iz svih krajeva, pa su zatim zanijekali Allahove blagodati. I Allah im je dao da iskuse odjeću gladi i straha zbog onog što su radili."En-Nahl:112) I riječi Uzvišenog: "Da su stanovnici naselja vjerovali i bili bogobojazni, Mi bismo ih obasuli blagodatima s neba i zemlje, ali oni su to smatrali za laž, pa smo ih kaznili prema onome kako su zaradili."(El-Earaf:96)
Zbog svega ovoga je bitno da se muslimani probude iz svoje učmalosti, da se prisjete Allahovih blagodati, te ujedine svoju riječ na istini i imanu kako bi im Allah podario snagu i odstranio od njih loša šejtanska djela. Kaže Allah dž.š.,: "A da su oni ustrajali na pravom putu mi bi smo ih napojili obilnom vodom."(Džin:16),"O moj narode! Tražite oprosta od vašeg Gospodara i pokajte se; poslat će vam obilnu kišu i povećat će vam snagu uz vašu snagu, i ne okrećite se griješeći"!(Hud:52),"Tko bude slijedio moju uputu neće zalutati niti će biti nesretan, a tko se okrene od moje upute on će težak život imati."(Taha:123-124)
Bez obzira kako neprijatelji islama bili jaki, Allah će potpomoći muslimane, ali tek onda kada spoznaju pravi put i iskreni iman kao što je u riječima Uzvišenog: "A nama je dužnost da pomognemo vjernike."(Rum:47), "Mnogo je mjesta koja su bila moćnija od tvog mjesta koje te je protjeralo.Mi smo ih uništili i nema im pomoćnika. Zar je onaj koji slijedi jasni dokaz svoga Gospodara kao onaj kome je lijepim prikazano njegovo nevaljalo djelo i koji slijede svoje strasti."(Muhammed:13-14) i riječi:"Zaista će Allah pomoći onoga ko potpomogne Njega."(Hadždž:40)
Način rješavanja svjetskih problema uopće i problema islamskog svijeta posebno i liječenje ekonomskih i političkih kriza, od kojih je naijzraženija problem prehrane, ne može se ostvariti osim vraćanjem islamu. Islam se slaže sa razumom i ljudskom prirodom i ne dolazi sa njima u sukob, poziva ka nauci ne protiveći joj se niti je sprečava, on je vjera koja se ne svodi samo na vjerske ceremonije i obrede nego obuhvata sve. Teži ka usklađivanju odnosa između jedinke i zajednice ne praveći razlike između drugih naroda zbog različite nacionalne pripadnosti, zbog boje, jezika ili krvnog porijekla, naprotiv svi su ljudi pred Allahom jednaki, svi su njegovi robovi, i svi su potekli od Adema a.s., koji je stvoren od zemlje. U islamu se ljudi vrednuju putem imana i dobrih djela kao što kaže Božiji poslanik s.a.v.s.,: "Nema prednosti arap nad nearapom osim u bogobojaznosti." Islam je vjera koja poziva ka ibadetu kao što poziva radu i donošenju radosti ljudskom rodu i njenom učvršćivanju.
Ova slabost, nemoć i glad, i što su neprijatelji islama zavladali nekim islamskim zemljama nije ništa drugo do li rezultat današnjeg stvarnog stanja muslimana. Mnoge islamske zemlje stoje na raskrsnici zbunjene, ne znajući koji ekonomski sistem da slijede, zapadnjački kapitalizam ili istočnjački komunizam, a razlog ovoj zbunjenosti je što su islamske zemlje izgubile ispravni islamski put koji udovoljava svim njenim zahtjevima. Nisu svi ekonomski sistemi odgovarajući za sve zajednice, tako da uspjeh jednog sistema na jednom mjestu ne znači i njegov uspjeh na drugom.
Islamske zemlje ne bi trebale gledati na ova dva sistema sa izrazom zbunjenosti, obzirom da one imaju svoj lični sistem kojeg je objavio Mudri i o svemu Obaviješteni, njegovi osnovi i temelji su objavljeni putem kur'anskih ajeta, a njihove zakone je utvrdio Poslanik čovječanstva Muhammed s.a.v.s., rad po njima je dužnost svakog muslimana, a njihovo napuštanje predstavlja napuštanje islama.
Iz ovoga što je prethodilo vidimo da se nalazimo pred jasnom istinom kojoj poziva islam, a to je rad na usrećavanju čovječanstva koja se postiže putem ostvarivanja materijalne situiranosti i sigurnosti. A situiranost i sigurnost se ostvaruje povećanjem nacinalnog prihoda koji se povećava ili smanjuje shodno ljudskom zalaganju i učinkovitosti. Ako čovjek nije siguran za sebe, za svoje tijelo i ako nema dnevnog obroka, ne može biti učinkovit elemenat u svome društvu. Potrebno je raditi na ostvarenju ovih šartova kod svakog muslimana kako bi mogao da obavi svoju ulogu u društvu u kojem živi i kako bi učestvovao u nošenju baklje ove kulture i podizanju zastave islama.
Preveo sa arapskog: Bilal Hodžić
"Geografija islamskog svijeta".
Drugo izdanje 1997.
ISLAMSKI STAV SPRAM ONOGA KOJI OSTAVLJA NAMAZ Onaj koji ostavi namaz negirajuæi njegovu obaveznost postaje nevjernik zato što je namaz stroga dužnost potvrðena jakim i neoborivim dokazima.Ako ostavljanje namaza bude zbog ljenosti s tim da dotièni vjeruje da je namaz obavezna islamska dužnost, islamski pravnici se tu razilaze. Veæina islamske uleme smatra da time ne postaje kjafir nego postaje griješnik i potrebno je da se pokaje. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neæe oprostiti da mu se širk èini a oprostiæe mimo toga onome kome on hoæe, a onaj koji Allahu širk èini zaista je daleko zalutao.” (Sura En-Nisa’:116).
Islamski pravnici se razilaze oko naèina kažnjavanja onoga koji ostavlja namaz iz ljenosti. Imam Malik i imam Šafija kažu da se od njega traži da se pokaje te da klanja, a ako se ne pokaje kazna mu je smrt. Dokaz im je kur’anski ajet gdje Allah kaže:”Ako se pokaju te poènu klanjati i davati zekjat onda ih ostavite na miru, Allah mnogo prašta i milostiv je”. (Sura Et-Tevbe: 5). I hadisom Božijeg poslanika a.s.,:”Nareðeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoèe da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji poslanik, i da obavljaju namaz i daju zekjat, kada tako uèine zabranjeno mi je prolijevanje njihove krvi i uzimanje njihovoh imetaka osim s pravom, a njihov raèun je kod Allaha”.(Bilježi ga Muslim br.22)
Ebu Hanife smatra da ga treba kazniti i zatvoriti u zatvor sve dok ne poène klanjati ali se ne ubija zbog toga. Dokaz mu je hadis kojeg prenosi Abdullah bin Mes’ud r.a., da je Božiji poslanik rekao: “Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedoèi da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Božiji poslanik osim u tri sluèaja: Oženjena osoba koja èini blud, život za život, i onaj koji se odmetne od islama koji napusti svoju zajednicu”. (Bilježi ga Muslim br. 1676)
Jedna grupa ashaba i uleme smatra da onaj koji ostavlja namaz iz ljenosti postaje kjafir, to dokazuju hadisom kojeg prenosi Džabir r.a., da je Božiji poslanik saws rekao: “Izmeðu èovjeka i širka i nevjerovanja je ostavljanje namaza”.(Bilježi ga Muslim br.82)
Te hadisom koji prenosi Burejde r.a., da je Božiji poslanik rekao:“Ugovor koji je izmeðu nas i njih je namaz, onaj koji ga ostavi postaje nevjernik”. (Bilježi ga Tirmizi)
I onim što prenosi Abdullah bin Šekik da je rekao: Ashabi Allahovog poslanika ni jednu stvar nisu smatrali kufrom osim ostavljanje namaza.
Pripadnici prvog mišljenja pojašnjavaju ove hadise da se odnose na one koji ostavljaju namaze negirajuæi njihovu obaveznost.
Meðutim i kada bi rekli da onaj koji ne klanja zbog ljenosti ne postaje time kjafir ipak bojati je se za njega da ne ima loš završetak i da ne umre bez imana, jer namaz èuva iman, i on je njegov pouzdani štit, jer kako onaj koji ostavlja namaz može da uèvrsti svoj iman i da se oslobodi od zablude, sumnjièenja i ateizma a nema osnovnog oružja pri sebi kojim brani svoju vjeru i èuva svoj iman tj. Namaz. Kada je zaboravljao na svoga Gospodara u toku svog života odmeæuæi se od namaza, kako da ga se sjeti kada mu siðe melek smrti i nastupe smrtne muke?*
*Iz knjige “Hanefijski mezheb u novom ruhu” 1 tom, str.173-174.
Mnogo je ovakvih i sliènih pitanja, naroèito na temu islama i njegove uloge u životu današnjeg èovjeka. Mislim da mi ipak malo ili površno znamo o islamu. Ljudi jednostavno samo teoretski prihvataju i apsorbuju onoliko koliko misle da im je potrebno znanja o islamu. Koliko smo se puta našli u situacijama da ne znamo ili ne možemo naèi pravi odgovor o neèemu vezano za islam, što ljude interesuje, što bi željeli da znaju. I tu padamo, oboreni smo, gubimo; nastojimo se izvuèi nekim neshvatljivim, površnim odgovorima. U èestim razgovorima sa ljudima razne starosne dobi, ali naroèito sa mladima uviðam da oni i ne znaju šta im to pruža islam, u èemu je njegova suština, u èemu je njegov zanaèaj. Èemu se moiliti i zašto? Koliko nam to može pomoæi, èak nadasve, da li nam prihvatanje i sljeðenje islama može uopæe pomoæi.
U jednom razgovoru sa poprilièno mladim èovjekom, gdje smo se dodirnuli i teme islama, upitao sam ga zašto ne prihvati islam – odgovorio mi je:”Vidiš, po mom mišljenju, kada bih ja prihvatio da budem vjernik, musliman, onda bi morao samo sjesti na jedno mjesto i ne micati se, da bih tako bio pravi vjernik, bez grijeha, da ne bih zaslužio kaznu. Jer jedino tako mogu ostati onaj pravi vjernik, kakvog od mene oèekuje Bog”. Šta je ovdje po srijedi? Primjeèujemo li ovde neupuæenost, neznanje, uprošteno shvatanje tako uzvišene i opæe-deklarisano demokratske vjere. Koliko je ta osoba proèitala knjiga, publikacija, brošura, novina na kraju krajeva. Otkuda joj to saznanje i otkuda tako oštar pristup i shvatanje vjere. Ljudi su, moramo to priznati jednostavno neuki, grcaju u neznanju, neupuæenosti...
Samo da navedem jedan primjer. Naime, u SAD-u u prosjeku svaki stanovnik toku samo jedne godine proèita negdje oko 50-tak knjiga (razlièitih žanrova i tematike). Znate li Vi, biæu slobodan, i priupiatati Vas, ili još bolje poznajete li Vi barem jednog èovjeka iz vašeg okruženja koji barem približno toliko knjiga proèita u toku jedne godine.
Najveæa greška kod nas je ta što mislimo da mi samo u vjerskoj literaturi možemo naèi tema vezanih za vjeru i religijska pitanja. A tu se upravo varamo, naime, toliko je interpretacije vjere, pobožnosti, bogobojaznosti i knjigama u kojima bi se najmanje nadali, u kojima su brojni primjeri Božije postojanosti i sveprisutnosti.
Koliko nas je potrebno podsjeèati na prvi ajet u Kur`anu: ”Uèi, u ime Gospodara, Koji stvara,” (El - `Alek, 1).
Zar mi od zapada moramo uèiti ono što bi trebao biti naš najprvi moto, naš impertativ, što on to i jeste – uèiti! Samo èitanjem, naukom, uèenjem, istraživanjem možemo dostiæi grandioznosti zapada i SAD-a.
Samo duhovnost protkana naukom je ono što èovjeka može i treba izdiæi iz gliba privitivizma i osjeæaja inferiornosti, koju stalno posjedujemo dok egzistiramo na ovom svijetu.
Zar mislimo da nas islam sputava. Zar zaista smatramo da treba napustiti nešto naše, nešto što je protkano u nama, zarad ovosvjetskih zabluda. Zar æemo se “drugima” dopasti ako se odreknemo istine. Istine od koje ne možemo pobjeæi, od istine vjere i Božjeg prisustva ma gdje mi bili. Ne zanosimo se time da æemo pobjeèi od naše sudbine, naše nafake, našeg kraja, koji nam je još dok smo neznani bili nama pridodata i koja nas prati do je Allahove volje.
Pogledajmo našu mladež koja besciljno luta i traži spas u neèemu što im se tako olako nudi i oni to bez razmišljanja prihvataju. Sljede neke ideale koji su im nepoznati i koji su im strani. Zaluðeni su sjajem i nemoralnosti koja im se servira sa zapada -–moda, filmovi, muzika, stilovi, naèini života. Mjenjaju svoje obièaje, narušavaju svoju tradiciju. Nažalost veæina ih nije ni upoznala svoju kulturu, a veæ su prihvatili tuðu. Ideali i novi naèini života okupirali su naše predjele, avlije, kuæe.. Naše navike i kretanja idu sada nekim drugim tokom, nekim drugim smjernicama, našem podneblju tek vještaèki inputirane, nametnute, na lijep naèin prezentirane. I naravno našle su svoje mjesto meðu nama. Ne izgledamo li smješno oponašajuæi tuðinske navike i smjernice. Nastojimo li tako postati oni? Možemo li biti oni?
Ne, mi izviremo iz našeg èistog miljea, naše desetovjekovne, pa i starije prošlosti. Imamo svoje, izgradili smo svoj prepoznatljivi imið, svakom drag i prihvatljiv. Mislimo li da ako se asimiliramo u njihovo, da æemo njima biti draži, da æe nas više voljeti. Ne, varate se, jer ako izgubimo svoju samobitnost, postanemo oni, to æe za njih postati ono što svakodnevno viðaju i sa èime se susreèu u svom okruženju, u onome èega su oni zasièeni.
Ne želim nas ovdje odvojiti od “drugih”, napraviti razlièitim u odnosu na ostali dio svijeta. Naravno, mi smo sastavni dio ovog svijeta, njegov neodvojivi dio, jedan od oblika u šarenom mozaiku.
Zar i sami ne sanjarimo o tome kako bi želili putovati, upoznavati svijet, posjeèivati razlièita mjesta. Jednostavno želimo vidjeti nešto drugaèije, nešto što nema u našem okruženju.
Ali pri svemu tome ne smijemo gubiti niti djeliæ našeg identiteta i naše opstojnosti, koju imamo samo njegujuæi svoju vjeru i njene kvalitete.
Ne stidimo se naše vjere. Ne ustruèavajmo se iskazati i pokazati našu religiju. Neèemo, vjerujte biti manje vrijedni, ako iskažemo svoje vjersko uvjerenje, niti u oèima ostalog dijela svijeta biti manje vrijedni. Èak naprotiv manje æe nas i oni vrednovati ako se budemo odricali onog što je naše i što pripada nama.
Naravno pokažimo kakav je islam ustvari. Da je to jedna miroljubiva i uzvišena vjera, koja teži za napretkom, koja ne izostavlja uèenje i modernizaciju koji su nam Bogom dati na ovom svijetu. Naravno, muslimani moraju i trebaju poznavati granice do kojih mogu iæi u modernizaciji i prihvatanju onog što im se nudi. A sve ono, vjerujte što se kosi sa Božijim indeksima i zakonima, to i isto vrijeme predstavlja negativnost i za samog èovjeka i društvo u kome egzistira.
Bog nam je odredio puteve, naèine i mjerila kojima bi se èovjek trebao okoristiti i prihvatiti ih kao jedine putanje i smjernice u uspostavi svoje opstojnosti. Nije za nas napredak, u otklanjanju vjere od sebe, tražeæi pomoæ i oslonac u neèemu drugom. Tražeæi da u neèemu drugom što nam uglavnom prezentiraju drugi prihvatamo kao jedan vid izlaska iz beznadežne situacije, iz nekog optereèenja, pritiska. Koliko smo i sami svjedoci ogromnog broja ljudi oko nas koji jednostavno lutaju i traže pomoæ. Uvijek im neko drugi smeta, uvijek je neko drugi kriv za njihovo stanje. Ne pronalaze sebe u tome, ne vide da su ustvari oni ta snaga i pokretaèki mehanizam koji može prevaziæi te naizgled nerješive situacije. Da, potrebna je inicijativa, podstrek, neko ko æe vam pružiti oslonac, pomoæ, nadu. Zar nam nije najbolji primjer naš Poslanik Muhammed a.s., njegova djela, rijeèi, njegova praksa i uopæe primjeri iz njegovog burnog i nimalo lahkog života.
Da li smo se ikada i koliko èesto zapitali koga mi sljedimo, kome pripadamo, kome ili èemu težimo. Nisu li naša htjenja izvan okvira prirodnosti. Nismo li zaista toliko zabludjelii zavarani sjajem i prefinjenošæu tog neprirodnog zapada. Divimo se njihovim glumcima, pjevaèima, modnim kreatorima, modelima, tom užasno izvještaèenom i hladnom svijetu koji je davno izgubio onu roðenjem uroðenu duhovnost.
Pogledamo li pobliže živote tih “naših idola”, primjeæujemo li koliko su oni bezlièni, koliko su napušteni, koliko su ogresli u alkohol, drogu, pornografiju, i druge poroke. Zar da nam oni budu primjeri kako se vladati u društvu, kad možemo svakodnevno vidjeti kako se ponašaju na televiziji – oskudno obuèeni, izvijajuèi se, rugajuæi se toj istoj publici koja ih je dovela do tog što su sada... Nepojmljivo je kako ne vidimo kako i koliko taj svijet je izopaèen, izvještaèen, a to su nam danas naši idoli, primjeri za život. Sve više mladih kopiraju njihova ponašanja, pokrete, oblaèenje, stil života, i dr.
Ne zaboravimo da je ovaj svijet jedna prolazna stanica, u kojoj smo samo dati u iskušenje. Kako æe mo ga proèi, kako iskoristiti sve što nam je dato i da li æemo zaslužiti Božju nagradu ili ne daj Bože kaznu.
Mnogi od tih nazovi idola su se još za ovog života pokajali za upropašteni svoj život, ali i za živote drugih koje su povukli u taj ambis. Mnogo je primjera u kojima bivši glumci, pjevaèi i drugi priznaju besmislenost njihovog života, uzaludno provedene dane svog bijednog života. Ostaju na kraju sami, odbaèeni kao stara iskorištena krpa koja više nikom ne treba. A nerjetki su primjeri da završavaju kao samoubice, invalidi ili umobolnici.
Razmislimo prije nego što to bude kasno, šta mi želimo od svog života, svoje mladosti. Proèitajmo neku literaturu koja govori o islamu, šta nam on nudi. Sagledajmo i druge stvari osim onih koje nam se nameèu i serviraju preko medija, reklama, filmova, primitizirajuèih sapunica i drugih emisija kojima nas stalno bombarduju.
Za poèetak uzmimo bilo koju od zbirki Hadisa Muhammeda a.s., i sa pažnjom lagano išèitavajmo i prihvatajmo ono što nam je naš Pejgamber ostavio u amanet.
S poštovanjem,
Profesor, Samir Bajraktareviæ
USPOMENA NAMUHAMEDA a.s.Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i nimetima kojima nas daruje. Donesimo salavat i selam na posljedneg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji su zivjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu.
Nadahnut Bozanskom vjerom i saznanjem od Jednog Boga,Muhammed a.s. je predosjecao da se blizi kraj njegovom velikom i casnom zivotu.Misija koju je dobio od dragog Allaha dz.s, bila je pred uspjesnim zavrsetkom.Muhammed a.s. je ocekivao poziv Allahov,na povratak Njemu – Gospodaru svemira. Cekao je da cuje svete Kur’anske rijeci: “O smirena duso,vrati se svome Gospodaru zadovoljna,jer je i On s tobom zadovoljan.Dodji u moj dzennet,dodji medju moje dobre robove!” Muhammed a.s. je zelio jos jednom da pred smrt, koju je sve jasnije osjecao, posjeti Mekku i da se oprosti od svojih vjernih pristalica. I koncem februara, 10 godine po Hidzri, 26. dana mjeseca zul-kadeta, krenu Muhammed a.s. na oprosni, posljednji svoj hadz,u Meku. Zajedno sa njim bilo je preko sto hiljada ucesnika hadza. Od toga iz Medine bilo je oko cetrdeset hiljada hadzija. Cetvrti dan zulhidzeta, rano u jutro, prispjele su hadzije u Meku. Muhammed a.s. je usao u Harem-Sreif kroz “Vrata spasa”—“Babus selam” i molio: “O, moj Boze, povecaj ugled, svetost i cistocu ovog hrama i onih koji ga hodocaste”. Obisao je Kabu sedam puta, upucujujuci molitve Svemogucem Allahu, da spasi one koji se odazvase njegovom pozivu i koji ga slijede. Prosao je Muhammed a.s. izmedju Safe i Merve neprekidno slaveci Velikog Allaha, neprekidno mu zahvaljujuci na ispunjenom obecanju, na velikoj punoj pobjedi Islama, ne sreci, koju je pruzio napacenom covjecanstvu. U cetvrtak, 8. zulhidzeta, posjetio je Minu i tu prenocio. Poslije sabah-namaza 9. zulhidzeta, otisao je na brdo Arefat, gdje se bila iskupila ogromna masa muslimana. Muslimani, braca po ideji Islama, svi jednaki, ujedinjeni kao jedan, stajali su na nogama u bijelim ihramima, gologlavi i bosi. Iz njihovih srca i dusa izbijala je neizmjerna ljubav prema Bogu i ovom covjeku, koji je stajao pred njima, koji ih je pozvao na put spasa, koji ih je vodio kroz borbe i pobjede, koji je trazio zrtve i sam se zrtvovao za sveto uvjerenje i evo koji se sada s njim oprasta. Nedavno, tek prije dvadeset, trideset godina u Arabiji je vladalo neznanje, nasilje, ropstvo, bijeda i bogatstvo uporedo, laz, prevara, alkohol, prostitucija. Crne sile mraka, ucmalosti i neznanja, gospodarile u Arabijom. Kad god su nailazile patnje, glad i bojkot, muslimani su sve junacki podnosili, pomagali se bratski, voljeli se, nadahnuti Bozijim rijecima da su muslimani braca. Kao da se je Muhammed a.s. sjecao postupka muslimana pri zabrani alkohola. Prosuli su gapo ulicama, polupali case i posude u kojima je stajao, jer je to htio dragi Allah. Nikad Muhammed a.s. nece zaboraviti bratsku ljubav Ensarija kad primise srcem i dusom muhadzire iz Mekke. Kao da se Muhammed a.s. sjecao kako se muslimani odrekose ogovaranja, podvala, lazi, kako medju njima zacari iskrena ljubav, bratstvo, jer onaj musliman koji ne zeli svome bratu muslimanu ono sto i sebi samom, nije iskreni i potpuni vjernik. A svi su zeljeli biti istinski muslimani, jer su svi vjerovali u jednog Boga. Ni zivote na tom casnom putu nisu zalili. Iz hiljadu grla dopiralo je ucenje tekbira u slavu Allahu. Muhammed a.s., ganut, ociju punih suza, presretnog srca i vjere, obrati se svojoj braci u Islamu; govorio je ganuto, glasno i razgovijetno, naglasavajuci svaku rijec. Poslije svake recenice napravio bi malu pauzu, a Rebija Ibn Umejje Ibn Halef, svojim snaznim glasom bi ponavljao Muhammedove a.s. rijeci.
GOVOR NA AREFATU
l. “ O, ljudi! Cujte i saslusajte sto cu vam reci, jer ne znam hocu li se s vama vise sastati na ovom svijetu.” “O, vi koji vjerujete, bojte se Boga i postujte Boga. Budite humani i pravedni prema sebi i prema drugima. Ovo je dan prinosenja zrtvi u ime Bozije. Ovaj mjesec je postovan i castan mjesec, ovaj grad je postovan i castan grad. A kako su postovani i casni ovaj dan, ovaj mjesec i ovo mjesto, tako i vi jedni prema drugima, treba da se odnosite s postovanjem i cascu.” “Cuvajte, postujte i cijenite vrijednost ljudske licnosti i ljudskog dostojanstva.” “Covjek je velicanstveno djelo Allahovo i tesko onome ko oskvrne cast i dostojanstvo Allahova djela.” “Vi, o ljudi, neminovno i neopozivo vraticete se vjecnom Bogu i on ce vas pozvati na odgovornost za vasa djela i vas rad.” “Vjenici moji, znajte, zapamtite i budite uvjereni, da je zavrseno razdoblje neznanja i ruznih obicaja, koji su toliko nesrece donijeli ljudskom rodu. Ja sam vam pokazao put spasa kojim treba ici.” “Stvari koje su vam date na amanet, cuvajte kao svoje vlastite i vratite ih vjerno i na vrijeme onome cije su.” “Krvna osveta je zabranjena. Sve ovakve optuzbe koje potjecu iz doba prije Islama, iz doba neznanja, dokidaju se. Prva ovakva tuzba koja se dokida, to je krvna osveta moga stricevica Rebija sina Harisova Ibn abd El-Muttaliba, koga nevinog ubise ljudi iz plemena Huzail. Neka se ova krvna osveta zaboravi kao i sve buduce i neka se oprosti.” “Lihva i kamate su zabranjene. Vjernik od duznika treba da naplati samo ono sto mu je stvarno pozajmio. Prva pozajmice koje se podvrgavaju ovoj odluci su pozajmice moga strica Abasa, koji je imao mnogo duznika.” “O, vjerni, oprostite kamate duznima. Poslusajte moj savjet i vasa imovina ce se uvecati, jer vam ostaje glavnica za postenu trgovinu i rad.” “Ako to ne ucinite, znajte da ste se tesko zamjerili Bogu i Njegovu poslaniku.” “Ako je vas duznik u nezgodi, produzite mu rok placanja, a ako ste u mogucnosti da mu dug oprostite, to je jos bolje za vas.” “O, vjernici, o, ljudi! Bojte se onog dana koji sigurno dolazi, kada ce te svi doci pred Boga gdje je vrhovni sudija On Jedini, i gdje vas ocekuje apsolutna pravda.” “Kad se obavezujete da cete jedan dug platiti na vrijeme i kad pravite ugovore, sve obavite pismeno, tacno i vjerno, onako kako ste ugovorili, tacno i vjerno naznacite rok placanja. Ove mjere opreznosti pre Bogom su opravdane, to je najjsigurnije – dokazno sredstvo, da se izbjegnu svaki nesporazumi i sumnje.” “O, smrtnici! Volite i slusajte Boga, Stvoritelja svega materijalnog i nematerijalnog, koji stvori nas muskarce i zene, od kojih se razvi ljudski rod.” “Bojte se Boga, na ciju pomoc, utjehu i milost smo svi upuceni. Mi smo smrtnici, koji smo svakog trena sve blize smrti i susreta sa njim, Vjecnim Bogom, Pravednim Sudijom.” “Postujte krvnu vezu. Vjerno ispunjavajte duznosti i obaveze koje postoje izmedju muza i zene, izmedju roditelja i djece.” “Dijete stece dzennet pod nogama svoje majke.” “Cuvajte se bluda, preljube i ljubomore. Blud i preljub su tezak grijeh, ljubomora vodi ka nesreci u braku.” “Zenite se onima koje volite, a kad vas je Bozija volja sjedinila, onda se postujte, volite i zivite u ljubavi i skladu.” “Muzevi, postupajte sa vasim zenama sa mnogo dobrote i ljubavi.” “O, vjerni, izbjegavajte smutnje i ogovaranje!” “Oni koji klevecu postene zene, neka su prokleti na oba svijeta! One koji optuze zene zbog nevjerstva u braku, ili zbog nemorala, a ne mogu zato izvesti cetiri vjerodostojna svjedoka, kaznite sa osamdeset udaraca i nikada im ubuduce nemojte ni u cemu vjerovati, jer to su nevaljali i zli ljudi.” “Ako osjetite da se pema vasim zenama umanjila vasa ljubav, nemojte nagliti, promislite. Mozda vam Allah kroz tu kusnju ukazuje na puteve nove velike srece, kojom hoce da vas obraduje.” “Nemojte traziti razvod braka, bez vaznih razloga, jer od svih stvari koje je Allah dopustio, najvise mrzi razvod braka.” “Vase zene su vam se predale na vjeru Boziju. Postujte, vjerni, taj amanet Boziji.”
2.” O, ljudi! Danas je mrski i prokleti djavo tuzan, jer je dozivio poraz i ne moze vise da utjece na vas. Vi ipak stalno budite oprezni i pazljivi, da vas taj prokletnik ne zavede ni u najmanjim stvarima.” “Vjerni! Kad odredjujete i izmedju sebe dijelite nasljedstvo, budite strogo pravedni i drzite se Bozije knjige. Cuvajte imanje maloljetnih, nemocnih i slaboumnih.” “Bog je dao svakom svoje pravo.Prema tome nema potrebe ostavljati nasljednicima oporuku.” “Dijete pripada onome na cijoj se postelji rodilo.” “Ko bude tvrdio da pripada drugome osim roditelju- ocu svome, toga ce stici Bozije prokletstvo.” “Nije dozvoljeno zeni da daje nesto od imetka svoga muza bez njegove dozvole.” “Dug treba isplatiti, a pozajmljenu stvar treba povratiti. Na dar treba uzdarje dati. Ko bude jamcio za koga, taj se obavezuje i na odgovornost za jamstvo.” “Sa zarobljenim robovima i onima koji vas sluze, lijepo i ljudski postupajte. Kako se vi hranite tako hranite i njih, kako se vi odijevate, tako odijevajte i njih. Ne smijete im na zao uciniti ili ih zlostavljati. I oni su ljudi, i oni su Bozije sluge.” “O, pravovjerni! Znajte i ne zaboravite da su svi muslimani braca. Vi ste svi u pravima i duznostima potpuno jednaki. Nikakve prednosti nema Arap nad ne arapom, niti nearap nad Arapom. Svi ste vi djeca Ademova, a Adem je od zemlje.” “Muslimani, pazite se, volite i medjusobno pomazite.” “ Ne smijete jedni druge vrijedjati, ne smijete jedan od drugog ma sta oteti ili oduzeti. To je tezak grijeh. Samo uzmite ono sto vam se dragovoljno daje. Postujte nepovredivost vasih imetaka dok su u duhu zakona Bozijih.” “U vasem radu neka vam Islam i opsti interesi budu uvijek iznad vas i vasih interesa. Posvetite Islamu svoje zivote i u radu za Islam dajte od sebe sve sto mozete.” “Nikad nicije pravo ni cast ne gazite. Nemojte sebi samim nasilje ciniti. Ne zaboravite da je milosrdje jedan od temelja Islama.” “O, ljudi poslusajte sto vam kazem i dobro zapamtite. Ja vam ostavljam Boziju Knjigu – Kur’an, koja ce vas, ako se nje pridrzavate, uvijek cuvati da ne zalutate s pravog puta, sa staze pravde i istine. Kur’an je jeasna i casna knjiga, istinsko djelo Allahovo, Njegova rijec, o cijoj istinitosti nema sumnje.” “Imate pred sobom moj cijeli zivot, moje rijeci i moja djela. Sve sto sam govorio i radio nastojao sam da to bude u potpunom skladu sa Allahovim naredjenjima.” “Vi zaista necete zalutati sve dotle dok se budete drzali Kur’ana i moga Sunneta.” “O, vjerni! Govorite uvijek cistu istinu. Neka vas nikad mrznja ne zavede sa staze prava i pravednosti. Pravednost je sestra poboznosti. Bojte se Boga! On vidi vas rad.” “O, ljudi, culi ste moju poruku, unesite je u svoja srca, u svoje zivote.” “Neka svi oni koji su culi ove moje rijeci prenesu ih onima koji ih nisu culi.” Nakon kratke pauze Boziji poslanik povisenim glasom je rekao: “O, moj Boze! Jesam li ispunio svoj zadatak i povjerenu mi misiju?” “Boziji poslanice! Ti si vjerno ispunio svoju misiju i nama saopstio sto ti je Bog zapovjedio!”, uskliknu, gromkim glasom preko sto hiljada prisutnih hadzija. Zrak je zadrhtao, od usklika i tekbira koji su odzvanjali svuda. Tada Muhammed a.s. svecanim glasom povika: “O, moj Boze, budi mi svjedok!” I tako je Muhammed a.s. zavrsio svoju propovjed. Bilal, vjerni muezin, snaznim, bistrim i zvonkim glasom pozva na salat: Ezan se prolomao Arefatom. . . “Allahu ekber!”. . . “Allahu ekber!”. . . Stotinu hiljada ljudi je na kraju prihvatilo: “La ilahe illalah Muhammedun Resulullah!” Tad je stigao Allahov poslednji ajet i time se upotpuni velicanstveno djelo – Kur’an: “Danas sam vam zavrsio Objavu i upotpunio Svoju blagodat prema vama i odredio sam da Islam bude vas zakon, vjera, vasa nauka i putovod – vas Din.” Tekbiri su se orili kroz zrak, prodirali u svemir. Melodije u slavu Allahovu dz.s., u slavu Islama, zvonile su eterom. . .
Prilozila: Amela Mahmutovic
EKONOMSKA SLIKA ISLAMSKOG SVIJETAEkonomiju islamskog svijeta bi mogli opisati sljedećim:
1.Loša raspodjela materijalnih dobara, gdje neke zemlje imaju veoma velik broj stanovništva i višak radne snage, kao što su: Egipat, Pakistan, i Bangladeš. Sve ovo otežava osnovicu materijalnih dobara u ovim zemljama tako da imamo više radne snage nego li zahtjeva za njom, a to vodi ka smanjenju životnog standarda i smanjenju nacionalnog dohotka, dok s druge strane, manjak stanovništva vodi ka pomanjkanju radne snage, kao što je u zemljama petrola, a to prouzrokuje odbacivanje iskorištavanja nekih sirovina te dobavljanje radne snage iz drugih zemalja ili nedovoljno iskorištavanje materijalnih dobara tako da se na taj način smanjuje proizvodna moć.
2.Nemogućnost investiranja između bogatih i siromašnih.
Nekim islamskim zemljama su date različite vrste bogatstva, dok druge zemlje su živjele a i danas žive u siromaštvu i neimaštini. Gomilanje viška kapitala u bogatim islamskim zemljama nam otkriva ovu suprotnost koja predstavlja našu stvarnost, dok s druge strane imamo manjak kapitala u siromašnim zemljama, a tragovi ove suprotnosti se najbolje reflektuju na ekonomiju.
Bogate zemlje imaju potrebu da ulažu ovaj višak kapitala u one investicije koje će im donositi dobit, bilježiti napredak, predstavljati povećani bilans bogatstva, i podupirati blagostanje; dok siromašne islamske zemlje imaju potrebu za novčanim sredstvima kako bi finansirale projekte koji će im ostvariti napredak.
Izgleda da islamsko bratstvo samo po sebi nije dovoljan poticaj da bi se ostvario susret između bogatih i siromašnih zemalja putem dogovora i ekonomskog usklađivanja, naprotiv ovaj susret podliježe mnogim predračunima i različitim poticajima kako bi svaka od ove skupine ostvarila svoje želje i nade. Otuda nije moguće da ovaj susret između bogatih i siromašnih zemalja bude putem cilja koji ostvaruje profit za kapital i u isto vrijeme ostvaruje materijalnu potporu za razvoj, međutim ovaj cilj biva plodonosan putem pravila koja donose sigurnost, mir i smirenost.
Mnogo je prirodnih bogatstava koja ostaju neiskorištena zbog ekonomske nemoći na polju finansiranja u mnogim dijelovima islamskog svijeta, iznalaženjem jednog obrazca koji bi obezbjeđivao sigurnost kapitalu bi moglo da obezbijedi potrebno učešće i finansiranje. Tek onda ćemo imati napredak a rezultati će biti stvarni. I tek onda mogu islamske zemlje da uzmu islamsko bratsvo kao okvir i put na polju slobodnog izbora kako bi višak kapitala upošljavali u potpori planova i projekata koji ostvaruju napredak siromašnim islamskim zemljama.
3.Oslanjanje na primarna zanimanja: Veliki broj stanovništva se bavi osnovnim zanatima proizvodeći produkte u njihovom primarnom obliku bilo to poljoprivredni proizvodi ili to bilo rude.
4.Oslanjanje na jedan proizvod: Većina islamskih zemalja su zaostale zemlje, oslanjuje se na ekonomiju koja počiva na jednom proizvodu.
5.Izloženost proizvodnje različitim uticajima i promjenama: Ovo vodi ka nestabilnosti proizvodnje i čini je iz godine u godinu podložnom povećanju ili smanjenju, tako da nije lahko ustanoviti u potpunosti njen prosječan iznos. To se najbolje vidi u korištenju obradive zemlje gdje se velik broj stanovništva oslanja na kišu koja je podložna smanjenju, povećanju ili kašnjenju, kao što se odražava i na reprodukciju životinjske faune gdje smanjenje pašnjaka uzrokuje slabu proizvodnju životinjskog svijeta.
6.Neuravnoteženost između proizvodnje i potrošnje, čime se odlikuju mnoge islamske zemlje. Neke zemlje su natrpane stanovništvom gdje nailazimo na veliki nesklad sa ekonomskim razvojem tako da povećani broj stanovništva iskorištava svaki višak proizvodnje što vodi ka opadanju standarda života. A nekad imamo i suprotnost gdje pomanjkanje stanovništva vodi ka smanjenju proizvodnje zbog manjka radne snage a to prouzrokuje neiskorištavanje nekih sirovina.
7.Opadanje nivoa tehnološkog znanja, i kašnjenje u pristizanju povorke napretka uzevši u obzir mali broj naučnih centara i njihova slabost bilo to u potrebnim sredstvima ili u ljudskom faktoru koji je osposobljen da upućuje i nadzire naučne radove te da ih povezuje sa potrebama zemlje i uvjetima okoline, i seoba umova koji bi mogli biti od koristi u druge zemlje van islamskog svijeta.
8.Neiskorištavanje modernih načina proizvodnje, zbog nedostatka kapitala kojeg zahtijevaju ogromni projekti koji se odlikuju veličinom i složenošću.
9.Nužnost planiranja i neusklađivanje između ekonomskih i proizvodnih planova te odsustvo jasnih ciljeva koji bi pomogli donošenju osnovnih ciljeva, trasirali put i odredili prioritete koji bi kasnije bili korisni svim islamskim narodima.
10.Povećanje broja stanovništva koje nadmašuje nivo proizvodnje.
Ekonomsku sliku nam objašnjavaju i sljedeći segmenti: Nedostatak informacija vezanih za prirodna bogatstva, neupoznatost sa problemima i opstruirajućim elementima, mnoštvo razilaženja i sukoba, povezanost nekih islamskih zemalja sa drugim nemuslimanskim zemljama što slabi njihovu povezanost sa islamskim zemljama, neiskorištavanje prostranih pašnjaka, ogromnih vodenih površina i obradivog zemljišta, povećanost nepismenosti u islamskim zemljama gdje u nekim zemljama nivo nepismenosti prevazilazi 90% kao što je slučaj sa Afganistanom, Jemenom, Sudanom, Libijom i Nigerijom, dok ovaj procenat u naprednim zemljama ne prelazi preko 5%.
Povezanost velikog broja islamskih zemalja putem ugovora koji štete islamskom ummetu, zaboravljajući pri tom riječi Uzvišenog Allaha: "Zaista je ovaj vaš ummet jedan ummet, a Ja sam vaš Gospodar pa me obožavajte."(El-Enbija'a:92), i riječi: "Vjernici i vjernice su jedni drugima prijatelji."(Tevbe:71), te riječi Božijeg poslanika s.a.v.s.,: "Vjernici su jedni naspram drugih kao zgrada podupiru jedan drugog."
Neprijateljstvo i sukobi su se povećali između islamskih zemalja tako da su neke pale kao lahak plijen u ruke pohlepnika, a o tome nam najbolje svjedoči slučaj Afganistana koji je bio potpao pod komunističku vlast.
A evo i Izrael u svom neprijateljstvu poseže za samim srcem islamskog svijeta, njeno neprijateljstvo spram Libanona, kontrolisanje Palestine i Bejtul kudsa te stajanje islamskog svijeta koji to posmatra nemoćan da pruži pomoć je najbolji dokaz za ono do čega su stigli muslimani koji su zaboravili riječi Allaha dž.š., gdje kaže: "I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nemojte se razjedinjavati, prisjetite se Allahovih blagodati kojim vas je obasuo, kada ste bili jedni drugim neprijatelji pa je ujedinio vaša srca i postali ste braćom."(Ali Imran:102), i riječi: "I pripremite protiv njih snagu koju možete skupiti i spremne konje, čime će te zadati strah Božijem neprijatelju i svome neprijatelju, i drugima osim njih. Vi ih ne poznajete. Bog njih poznaje."(El-Enfal:60)
Ali nije samo ovo, nego vidimo islamske zemlje gdje se bore jedne protiv drugih, čak štaviše potpomažu nemuslimane u borbi protiv islamskih zemalja, zaboravljajući riječi Allaha Uzvišenog gdje kaže: "Potpomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu."(El-Maide:2)
Kao posljedica ove rascjepanosti, podvojenosti, neprijateljstva, suradnje sa neprijateljima islama je slabost i nemoć koja je obuzela islamski svijet. Neprijatelji islama su uspjeli da uspostave kontrolu nad velikim brojem islamskih zemalja, a to nije ništo drugo do li ostvarenje Allahovih riječi: "I Allah navodi kao primjer grad u kojem je bila sigurnost i mir, kojemu je obilno dolazila hrana iz svih krajeva, pa su zatim zanijekali Allahove blagodati. I Allah im je dao da iskuse odjeću gladi i straha zbog onog što su radili."En-Nahl:112) I riječi Uzvišenog: "Da su stanovnici naselja vjerovali i bili bogobojazni, Mi bismo ih obasuli blagodatima s neba i zemlje, ali oni su to smatrali za laž, pa smo ih kaznili prema onome kako su zaradili."(El-Earaf:96)
Zbog svega ovoga je bitno da se muslimani probude iz svoje učmalosti, da se prisjete Allahovih blagodati, te ujedine svoju riječ na istini i imanu kako bi im Allah podario snagu i odstranio od njih loša šejtanska djela. Kaže Allah dž.š.,: "A da su oni ustrajali na pravom putu mi bi smo ih napojili obilnom vodom."(Džin:16),"O moj narode! Tražite oprosta od vašeg Gospodara i pokajte se; poslat će vam obilnu kišu i povećat će vam snagu uz vašu snagu, i ne okrećite se griješeći"!(Hud:52),"Tko bude slijedio moju uputu neće zalutati niti će biti nesretan, a tko se okrene od moje upute on će težak život imati."(Taha:123-124)
Bez obzira kako neprijatelji islama bili jaki, Allah će potpomoći muslimane, ali tek onda kada spoznaju pravi put i iskreni iman kao što je u riječima Uzvišenog: "A nama je dužnost da pomognemo vjernike."(Rum:47), "Mnogo je mjesta koja su bila moćnija od tvog mjesta koje te je protjeralo.Mi smo ih uništili i nema im pomoćnika. Zar je onaj koji slijedi jasni dokaz svoga Gospodara kao onaj kome je lijepim prikazano njegovo nevaljalo djelo i koji slijede svoje strasti."(Muhammed:13-14) i riječi:"Zaista će Allah pomoći onoga ko potpomogne Njega."(Hadždž:40)
Način rješavanja svjetskih problema uopće i problema islamskog svijeta posebno i liječenje ekonomskih i političkih kriza, od kojih je naijzraženija problem prehrane, ne može se ostvariti osim vraćanjem islamu. Islam se slaže sa razumom i ljudskom prirodom i ne dolazi sa njima u sukob, poziva ka nauci ne protiveći joj se niti je sprečava, on je vjera koja se ne svodi samo na vjerske ceremonije i obrede nego obuhvata sve. Teži ka usklađivanju odnosa između jedinke i zajednice ne praveći razlike između drugih naroda zbog različite nacionalne pripadnosti, zbog boje, jezika ili krvnog porijekla, naprotiv svi su ljudi pred Allahom jednaki, svi su njegovi robovi, i svi su potekli od Adema a.s., koji je stvoren od zemlje. U islamu se ljudi vrednuju putem imana i dobrih djela kao što kaže Božiji poslanik s.a.v.s.,: "Nema prednosti arap nad nearapom osim u bogobojaznosti." Islam je vjera koja poziva ka ibadetu kao što poziva radu i donošenju radosti ljudskom rodu i njenom učvršćivanju.
Ova slabost, nemoć i glad, i što su neprijatelji islama zavladali nekim islamskim zemljama nije ništa drugo do li rezultat današnjeg stvarnog stanja muslimana. Mnoge islamske zemlje stoje na raskrsnici zbunjene, ne znajući koji ekonomski sistem da slijede, zapadnjački kapitalizam ili istočnjački komunizam, a razlog ovoj zbunjenosti je što su islamske zemlje izgubile ispravni islamski put koji udovoljava svim njenim zahtjevima. Nisu svi ekonomski sistemi odgovarajući za sve zajednice, tako da uspjeh jednog sistema na jednom mjestu ne znači i njegov uspjeh na drugom.
Islamske zemlje ne bi trebale gledati na ova dva sistema sa izrazom zbunjenosti, obzirom da one imaju svoj lični sistem kojeg je objavio Mudri i o svemu Obaviješteni, njegovi osnovi i temelji su objavljeni putem kur'anskih ajeta, a njihove zakone je utvrdio Poslanik čovječanstva Muhammed s.a.v.s., rad po njima je dužnost svakog muslimana, a njihovo napuštanje predstavlja napuštanje islama.
Iz ovoga što je prethodilo vidimo da se nalazimo pred jasnom istinom kojoj poziva islam, a to je rad na usrećavanju čovječanstva koja se postiže putem ostvarivanja materijalne situiranosti i sigurnosti. A situiranost i sigurnost se ostvaruje povećanjem nacinalnog prihoda koji se povećava ili smanjuje shodno ljudskom zalaganju i učinkovitosti. Ako čovjek nije siguran za sebe, za svoje tijelo i ako nema dnevnog obroka, ne može biti učinkovit elemenat u svome društvu. Potrebno je raditi na ostvarenju ovih šartova kod svakog muslimana kako bi mogao da obavi svoju ulogu u društvu u kojem živi i kako bi učestvovao u nošenju baklje ove kulture i podizanju zastave islama.
Preveo sa arapskog: Bilal Hodžić
"Geografija islamskog svijeta".
Drugo izdanje 1997.
ISLAMSKI STAV SPRAM ONOGA KOJI OSTAVLJA NAMAZ Onaj koji ostavi namaz negirajuæi njegovu obaveznost postaje nevjernik zato što je namaz stroga dužnost potvrðena jakim i neoborivim dokazima.Ako ostavljanje namaza bude zbog ljenosti s tim da dotièni vjeruje da je namaz obavezna islamska dužnost, islamski pravnici se tu razilaze. Veæina islamske uleme smatra da time ne postaje kjafir nego postaje griješnik i potrebno je da se pokaje. Kaže Uzvišeni Allah: “Allah neæe oprostiti da mu se širk èini a oprostiæe mimo toga onome kome on hoæe, a onaj koji Allahu širk èini zaista je daleko zalutao.” (Sura En-Nisa’:116).
Islamski pravnici se razilaze oko naèina kažnjavanja onoga koji ostavlja namaz iz ljenosti. Imam Malik i imam Šafija kažu da se od njega traži da se pokaje te da klanja, a ako se ne pokaje kazna mu je smrt. Dokaz im je kur’anski ajet gdje Allah kaže:”Ako se pokaju te poènu klanjati i davati zekjat onda ih ostavite na miru, Allah mnogo prašta i milostiv je”. (Sura Et-Tevbe: 5). I hadisom Božijeg poslanika a.s.,:”Nareðeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoèe da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed a.s. Božiji poslanik, i da obavljaju namaz i daju zekjat, kada tako uèine zabranjeno mi je prolijevanje njihove krvi i uzimanje njihovoh imetaka osim s pravom, a njihov raèun je kod Allaha”.(Bilježi ga Muslim br.22)
Ebu Hanife smatra da ga treba kazniti i zatvoriti u zatvor sve dok ne poène klanjati ali se ne ubija zbog toga. Dokaz mu je hadis kojeg prenosi Abdullah bin Mes’ud r.a., da je Božiji poslanik rekao: “Nije dozvoljeno proliti krv muslimana koji svjedoèi da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Božiji poslanik osim u tri sluèaja: Oženjena osoba koja èini blud, život za život, i onaj koji se odmetne od islama koji napusti svoju zajednicu”. (Bilježi ga Muslim br. 1676)
Jedna grupa ashaba i uleme smatra da onaj koji ostavlja namaz iz ljenosti postaje kjafir, to dokazuju hadisom kojeg prenosi Džabir r.a., da je Božiji poslanik saws rekao: “Izmeðu èovjeka i širka i nevjerovanja je ostavljanje namaza”.(Bilježi ga Muslim br.82)
Te hadisom koji prenosi Burejde r.a., da je Božiji poslanik rekao:“Ugovor koji je izmeðu nas i njih je namaz, onaj koji ga ostavi postaje nevjernik”. (Bilježi ga Tirmizi)
I onim što prenosi Abdullah bin Šekik da je rekao: Ashabi Allahovog poslanika ni jednu stvar nisu smatrali kufrom osim ostavljanje namaza.
Pripadnici prvog mišljenja pojašnjavaju ove hadise da se odnose na one koji ostavljaju namaze negirajuæi njihovu obaveznost.
Meðutim i kada bi rekli da onaj koji ne klanja zbog ljenosti ne postaje time kjafir ipak bojati je se za njega da ne ima loš završetak i da ne umre bez imana, jer namaz èuva iman, i on je njegov pouzdani štit, jer kako onaj koji ostavlja namaz može da uèvrsti svoj iman i da se oslobodi od zablude, sumnjièenja i ateizma a nema osnovnog oružja pri sebi kojim brani svoju vjeru i èuva svoj iman tj. Namaz. Kada je zaboravljao na svoga Gospodara u toku svog života odmeæuæi se od namaza, kako da ga se sjeti kada mu siðe melek smrti i nastupe smrtne muke?*
*Iz knjige “Hanefijski mezheb u novom ruhu” 1 tom, str.173-174.