Brod
Brod
Brod, selo sa osam pabova
Brod je posljednje selo, nakon kojeg više nema asfaltiranog puta, vec samo uske staze planine Shar. U Brodu se nalazi oko 750-800 kuca i 1.900 stanovnika. Postoji samo jedna škola, u kojoj se uci srpski jezik, i dvije džamije. Oko polovine stanovništva živi u obližnjoj Makedoniji, ali dolaze u Brod s vremena na vrijeme.
Brod je vrlo živahno selo, sa mnoštvom djece. Neki žive u Makedoniji i ovamo dolaze samo za ljetnje praznike. Tu je mnogo barova: šetajuci glavnom ulicom izbrojao sam 14 barovai kafica, ali pretpostavljam da ih ima mnogo više. U barovima sjede samo muškarci, mještanke tradicionalno ostaju iza velikih zidova koji okružuju njihove velike kuce.
U kasno poslijepodne Goranci izvode stoku na ispašu - ovce, volove, krave. U Brodu ima oko 1000-1500 ovaca. Goranci tradicionalno uzgajaju ovce. Kila janjetine košta 5 eura. Najpoznatiji lokalni specijalitet je goranski sir sa planine Shar - stari slani sir, slican talijanskom parmezanu, samo nešto mekši. U Dragashu sir košta 6 eura (cijena za strance) dok u Prizrenu košta 4-5 eura (cijena za lokalno stanovništvo).
Najpoznatija jela su burek i tradicionalni kolaci poput baklave, éclair, indiana. Boza je tipicno pice Goranaca, gorko pice nacinjeno od brašna i šecera koji se kuhaju prema posebnom receptu.
Istorijski na Balkanu Goranci su "Bozadžije" (narod koji priprema bozu). Oni su vec stoljecima radnici emigranti. Danas postoji stalna stopa odlaska Goranaca iz Broda. Nekada su samo muškarci odlazili iz sela kako bi radili u inostranstvu; danas emigriraju citave obitelji. Mnoge osobe iz Broda rade u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, kaže Djunajder Bojda - mladi Goranac koji radi u Prištini u Centralnoj Izbornoj Komisiji, a ujedno je i predsjednik lokalne nevladine organizacije "Scordos Mons". Ima dvije sestre, od kojih je jedna udata u Skoplju, a druga u zapadnoj Europi. Njihovi su muževi Goranci.
Još od vremena Jugoslavije, Brod ima aktivne kontakte sa obližnjom Makedonijom. Danas gotovo svi stanovnici Broda imaju makedonski pasoš. Poneki su zatražili bugarsko državljanstvo. Na bugarskim univerzitetima školuje se sedam studenata iz Gore. Goranci ne dobivaju bugarsko državljanstvo, procedura nije jednostavna. "Bugarska nas ne treba", kaže Djunajder Bojda izbjegavajuci pitanje o etnickom identitetu Goranaca. I uistinu, istoricari Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Bugarske otimaju se za porijeklo Goranaca. Ismail Bojda, predsjednik udruženja "Makedonci muslimani", rodak je Djunajdera i Goranac iz Broda koji živi u Skoplju. Prema njegovim rijecima, u Gori, na Kosovu, živi oko 25,000 Makedonaca. Djunajder Bojda želi organizirati okrugli stol sa istoricarima iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Albanije i Kosova kako bi razgovarali o podrijetlu ove male zajednice na Kosovu.
Ljetne su noci žive u Brodu. Kad imaju oko dvadeset i tri godine mladi Goranci izlaze na "promenadu", u šetnju (takozvani "korzu" na lokalnom jeziku Goranaca) kako bi ostvarili društvene kontakte i odabrali buducu suprugu. Svakodnevni život u Brodu i danas slijedi tradicionalni ritam. U sumrak grupa mladih Goranki prolazi centrom mjesta. Žene nose tradicionalnu bijelu maramu preko glave sa zlatnicima (stare zlatnike ovdje zovu "dukat"). Na taj nacin žene Goranke pokazuju svoje bogatstvo. Samo mlade djevojke nose dukate u lancu oko vrata.
Brod je posljednje selo, nakon kojeg više nema asfaltiranog puta, vec samo uske staze planine Shar. U Brodu se nalazi oko 750-800 kuca i 1.900 stanovnika. Postoji samo jedna škola, u kojoj se uci srpski jezik, i dvije džamije. Oko polovine stanovništva živi u obližnjoj Makedoniji, ali dolaze u Brod s vremena na vrijeme.
Brod je vrlo živahno selo, sa mnoštvom djece. Neki žive u Makedoniji i ovamo dolaze samo za ljetnje praznike. Tu je mnogo barova: šetajuci glavnom ulicom izbrojao sam 14 barovai kafica, ali pretpostavljam da ih ima mnogo više. U barovima sjede samo muškarci, mještanke tradicionalno ostaju iza velikih zidova koji okružuju njihove velike kuce.
U kasno poslijepodne Goranci izvode stoku na ispašu - ovce, volove, krave. U Brodu ima oko 1000-1500 ovaca. Goranci tradicionalno uzgajaju ovce. Kila janjetine košta 5 eura. Najpoznatiji lokalni specijalitet je goranski sir sa planine Shar - stari slani sir, slican talijanskom parmezanu, samo nešto mekši. U Dragashu sir košta 6 eura (cijena za strance) dok u Prizrenu košta 4-5 eura (cijena za lokalno stanovništvo).
Najpoznatija jela su burek i tradicionalni kolaci poput baklave, éclair, indiana. Boza je tipicno pice Goranaca, gorko pice nacinjeno od brašna i šecera koji se kuhaju prema posebnom receptu.
Istorijski na Balkanu Goranci su "Bozadžije" (narod koji priprema bozu). Oni su vec stoljecima radnici emigranti. Danas postoji stalna stopa odlaska Goranaca iz Broda. Nekada su samo muškarci odlazili iz sela kako bi radili u inostranstvu; danas emigriraju citave obitelji. Mnoge osobe iz Broda rade u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, kaže Djunajder Bojda - mladi Goranac koji radi u Prištini u Centralnoj Izbornoj Komisiji, a ujedno je i predsjednik lokalne nevladine organizacije "Scordos Mons". Ima dvije sestre, od kojih je jedna udata u Skoplju, a druga u zapadnoj Europi. Njihovi su muževi Goranci.
Još od vremena Jugoslavije, Brod ima aktivne kontakte sa obližnjom Makedonijom. Danas gotovo svi stanovnici Broda imaju makedonski pasoš. Poneki su zatražili bugarsko državljanstvo. Na bugarskim univerzitetima školuje se sedam studenata iz Gore. Goranci ne dobivaju bugarsko državljanstvo, procedura nije jednostavna. "Bugarska nas ne treba", kaže Djunajder Bojda izbjegavajuci pitanje o etnickom identitetu Goranaca. I uistinu, istoricari Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Bugarske otimaju se za porijeklo Goranaca. Ismail Bojda, predsjednik udruženja "Makedonci muslimani", rodak je Djunajdera i Goranac iz Broda koji živi u Skoplju. Prema njegovim rijecima, u Gori, na Kosovu, živi oko 25,000 Makedonaca. Djunajder Bojda želi organizirati okrugli stol sa istoricarima iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Albanije i Kosova kako bi razgovarali o podrijetlu ove male zajednice na Kosovu.
Ljetne su noci žive u Brodu. Kad imaju oko dvadeset i tri godine mladi Goranci izlaze na "promenadu", u šetnju (takozvani "korzu" na lokalnom jeziku Goranaca) kako bi ostvarili društvene kontakte i odabrali buducu suprugu. Svakodnevni život u Brodu i danas slijedi tradicionalni ritam. U sumrak grupa mladih Goranki prolazi centrom mjesta. Žene nose tradicionalnu bijelu maramu preko glave sa zlatnicima (stare zlatnike ovdje zovu "dukat"). Na taj nacin žene Goranke pokazuju svoje bogatstvo. Samo mlade djevojke nose dukate u lancu oko vrata.